Pavlinski samostan u Donjoj Bukovici (Virovitička županija) utemeljio je kao zavjet plemić Salamon 1301. godine. Posjed na kojem je samostan osnovan bio je izdvojen iz sastava virovitičkog vlastelinstva. Kralj Karlo Robert je, nakon uvođenja u posjed i izmjere međa prema kraljevoj naredbi iz 1328. godine, udijelio samostanu novu darovnicu za posjed Krasničanoga 1329. Samostan je i dalje širio svoje posjede darovnicama plemića. Tako je Ugrin Orahovički, iz roda de Roholcha, koji su posjedovali Bukovicu tijekom druge polovice 13. i prve polovice 14. st., samostanu darovao vinograd Lipovec i oslobodio ga plaćanja gornice 1375. Ista je obitelj samostanu darovala i posjed Petretinec 1411. te prihode od vinograda na istom posjedu 1420. Godine 1425. samostan je stekao i dva kmetska selišta u Oslatincu. Vrhovni patronat nad samostanom imali su feudalni posjednici Virovitice.To su do početka 15. stoljeća bile ugarske kraljice, a od 1429. svjetovni feudalci (Marczaly, Edderbach, Čupori Moslavački i Nikola Banffy Donjolendavski). Oni su i ubirali crkvenu desetinu i na pavlinskim posjedima oko Bukovice.

Godine 1479. dio mještana Donje Bukovice provalio je u samostan te su istukli redovnike i zauzeli samostanske šume. Pavlini su taj napad prijavili Duhovnom stolu u Čazmi. Budući da se pobunjeni seljaci nisu željeli pokoriti presudi Duhovnog stola, bili su ekskomunicirani i stavljeni pod interdikt. Zbog izrečenih kazni, pobunjeni seljaci su pristali nagoditi se sa samostanom te su kazne bile opozvane 1480. Poput ostalih pavlinskih samostana, i samostan u Bukovici bio je prisiljen braniti svoje posjede od prisizanja susjednih feudalaca. Zbog toga je Ivaniš Korvin 1495. izdao zaštitni list kojim je posjedna prava samostana štitio od nezakonitih nasilnika. Samostan je prvi put stradao u napadu Osmanlija 1494. godine, ali ga je obnovio plemić Nikola Banffy. Samostan je propao između 1531. (posljednji spomen samostana) i 1552. godine (pad Virovitice). Pokušaj obnove samostana nakon oslobođenja Slavonije nije uspio zbog protivljenja krajiških vlasti, kojima je smetala mogućnost obnove samostanskog vlastelinstva na krajiškom prostoru.

Gradivo fonda sastoji se od spisa koji se tiču stjecanja samostanskih posjeda, zatim na rečeni napad seljaka na samostan te spisa nastalih u vrijeme oslobađanja Slavonije od osmanske vlasti i nastojanja pavlinskog reda da obnovi samostan.

Iz ovog fonda prikazane su, osim isprava, i spisi vezani uz napad seljaka na pavlinski samostan.